top of page

Znati ćete odabrati ...

 

Sitotisak je tiskanje protiskivanjem tiskarske boje kroz autorov predložak na mreži.

 

Povijest govori da je crveno - crni otisak ljudskih ruku u pirinejskoj pećini Gargas prije više od 30.000 godina najstariji sitotiskarski uradak. Rimljani su ga često koristili za signature, zidne dekoracije, učenje pisanja. Tibetanci, Japanci i Kinezi su razvili primjenu sitotiska na tkanine i oplemenjivali duboreze. Najstariji znani sitotiskar bio je Japanac Some Ja Ju Zen, a u Europi se obnovljena tehnika predstavila u Londonu sredinonm 19. stoljeća. Kasnije se sitotisak brzo širi po SAD-u gdje ga priznaju kao umjetničku vrstu, a koju Carl Zigrosser iz Philadelphijskog muzeja umjetnosti naziva i današnjim nazivom - serigrafijom.

 

Ta je slikarska tehnika osigurala mjesto i kod znanih i uglednih slikara kao što su Picasso, Braque, Chagall, Dufy, Miro i Salvador Dali.

 

 

 

"Those who do not want to imitate anything, produce nothing."

Dali

Sitotisak je umjetnost još uvijek, ako je učinjen ručno i autorskim predloškom (uvijet za originalni otisak), vrijedno autorsko djelo koji si mnogi ljubitelji umjetnosti mogu priuštiti.

 

U posljednje vrijeme je sitotisak, ponjet globalizacijom, unio zbrku među ljubitelje umjetnina koji ponekad ne razlikuju reprodukciju i pripremljenu grafiku od originalne grafike - sitotiska. 

 

Originalna grafika je sitotisak kod koje autor sam stvara predložak, odnosno sam spravlja matricu za svaku od boja. Originalni sitotisak je tiskan uz obaveznu autorovu pomoć i nadzočnost kako bi mogao kontrolirati boju, kvalitetu otiska i u konačnici broj otisaka. Original je u pravilu, grafitnom olovkom oznake B2, na donjoj lijevoj strani, numeriran tekućim brojem i brojem koji označava nakladu (npr 23/200), a s desne strane se potpisuje autor. Obećani broj otisaka (istih originala) danas je od 300 do 300. Što je veći broj, cijena pojedinog primjerka se smanjuje.

bottom of page